S vremena na vrijeme dešava se ljudskom društvu da se mržnja i gnjev izliju iz svog korita, da poruše sve, zasjene razum i ućutkaju sve bolje nagone u čovjeku. Dok bjesne, izgleda da je smak svijeta i da će umjesto svega što postoji, živi, sja, kreće se i govori, ostati samo mrtvi okean od mržnje i gnjeva, sam sebi svrha do vijeka. Tek dublji i pažljiviji pogled pokazuje da nije tako i da mržnja i gnjev ne uništavaju život, nego ga preobražavaju. Tako je sazdan ovaj svijet da nas ljubav i razum vode u stvaranju boljeg reda, ali mržnja i gnjev otklanjaju zlo i nepravdu. Samo mržnja i gnjev mogu da zbrišu granice trulih carevina, pomjere temelje trošnih ustanova i brzo i sigurno obore krivdu koja prijeti da se zacari i ovjekovječi. Jer mržnja daje snagu a gnjev izaziva pokret. Poslije, mržnja se ugasi, gnjev klone, a plodovi snage i pokreta ostaju. Stoga se i dešava da savremenici, u takvim istorijskim trenucima, vide samo mržnju i gnjev, kao apokaliptičke zvijeri, a potomstvo, naprotiv, samo plodove snage i pokreta.

Ivo Andrić