Rimljani kao da nisu imali drugog božanstva osim duha Republike, te nisu nimalo obraćali pažnju na nered unošen u njihovu mitologiju. Međutim, lakovjernost rimskog naroda, koja je oduvijek prevazilazila sve što je smiješno i nezgrapno, sve je to dovodila u red.
Pa i kad je Aleksandar Makedonski uništio Persijsko carstvo, nastojao je da ljudi povjeruju u to da je on Jupiterov sin. Makedonci su se razbjesnili što im se vladar stidi porijekla, i njihovo nezadovoljstvo se povećalo kada su zapazili da preuzima običaje, odjeću i ponašanje od Persijanaca. Svi su tad počeli sebi zamjerati na tome što su učinili tako mnogo za čovjeka koji ih je sad već prezirao. U vojsci se šaputalo, ali se nije glasno govorilo.

Monteskje
Razmatranja o uzrocima veličine
Rimljana i njihove propasti